TAKOdobar portal :: Lipik, Pakrac, Daruvar, PoĹľega




Konačna istina o sudbini lipičkih konja
Kronologija krađe i pokušaja povrataka lipicanaca Ergele Lipik u Hrvatsku.
«…Ukradeno stado lipicanaca lipičke ergele je preko Bosne i Hercegovine odvedeno u Srbiju gdje se i danas nalazi. To govori da Ergela Lipik i dalje živi. Ona postoji, samo nije u svojoj domovini. Zbog svega toga, težnja svakog od nas treba biti ispravak nepravde, a to je povratak ukradene ergele u njene matične štale u gradu Lipiku…»

Hrvatsko genetsko blago, lipički lipicanci, u nehumanim uvjetima držanja 2002. godine i glavni krivac za to gosp. Milan Komasović koji ih je ukrao i odveo iz matičnih štala Ergele Lipik

Napisao: mr.sc. Mato Čačić, dipl.ing.,
Voditelj uzgojnih programa konjogojstva RH
Hrvatski stočarski centar

POVIJEST DOGAĐANJA

Kao što je već poznato mnogim čitateljima, lipicanci Ergele Lipik ukradeni su prije gotovo 16 godina, točnije u kolovozu 1991. godine. O tome se i na skupštinama međunarodnog krovnog udruženja lipicanske pasmine - Lipizzan International Federation (LIF) raspravlja već više od 10 godina.

Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske pokušavalo je u Ministarstvu poljoprivrede Republike Srbije pronaći sugovornika i iznaći rješenje i način na koji da se ukradeni lipicanci iz Lipika vrate u svoje matične štale. Na žalost, nakon brojne korespodencije koja je upućena od hrvatske strane, nije se dogodio niti jedan pozitivan pomak osim brojnih obećanja. Godine 2004. naše izaslanstvo uspjelo je dobiti dozvolu da posjeti konje ergele Lipik. Viđeno stanje bilo je razočaravajuće ne samo za izaslanstvo nego za bilo kojeg ljubitelja konja. Loši uvjeti držanja i hranidbe kraljevskih konja i našeg nacionalnog genetskog blaga bili su protivni svim načelima zakona o dobrobiti životinja.

Put ukradenih lipicanaca bio je težak. Konji su odvedeni u Bosnu u mjesto Lilić u kolovozu 1991. godine. U veljači 1992. odvedeni su u Vojnu ustanovu "Karađorđevo" gdje ostaju do veljače 1995. godine kada su morali napustiti štale u Karađorđevu. Tadašnja Vlada Republike Srpske Krajine donosi odluku da gosp. Milan Komasović koji je ukrao konje mora ih vratiti na područje Hrvatske, odnosno na područje općine Pakrac na kojem se nalaze štale Ergele Lipik. O ovoj odluci postoji pisani dokument, odnosno izjava koju je gosp. Komasović 03.09.2003. godine dao u Ministarstvu poljoprivrede Republike Srbije. No, gosp. Komasović nije poslušao ni odluku "svoje" Vlade, nego konje iz Karađorđeva seli u objekte poljoprivrede zadruge "Bešenovo", gdje ostaje do 1997. godine. Nakon toga, 1998. godine konji su preseljeni na poljoprivredno gospodarstvo gosp. Teodora Bukinca kod Novog Sada. Kroz sve te godine reprodukcija je bila loša, bilo je dosta uginuća, pojavljivala se često bolest, a konji su konstantno bili na rubu egzistenicije.

Sporno u cijeloj priči je da gosp. Bukinac traži od Republike Hrvatske da mu podmiri novčani iznos od oko 300.000 eura za držanje i hranidbu konja za sve dane na njegovom imanju. Usput, isti ne navodi da je kontinuirano i po potrebi prodavao potomke ukradenih lipičkih konja. Iste su kupovali privatni uzgajivači i zaljubljenici u lipicance na području Srbije, na čemu im se u dobrom dijelu može i zahvaliti, jer da ih nisu kupovali na svoj vlastiti rizik jer su znali o kojim konjima se radi, preostali lipički konji ne bi se imali čime prehraniti. Za te novce kupovano je sijeno i zob za njih.

Neprihvatljivo je da se od Hrvatske traži pokriće troškova od 300.000 eura, jer postoji pisani dokument da je do 10.12.1999. godine prodano točno 133 lipicanca Ergele Lipik. Od tada do danas prošlo je više od sedam godina, koliki li je tek danas ukupan broj prodanih lipičkih konja i njihovih potomaka. Kuda su otišli ti novci ako ne za podmirenje troškova preostalih lipicanca?! I glavno pitanje je zašto su konji uopće odvedeni u Srbiju, a ne primjerice u Zagreb ili negdje drugdje na tlu Republike Hrvatske gdje nije bilo ratnih zbivanja, ako je već postojalo mišljenje da ih treba spašavati? Tko je rekao da ih se uopće nekud vodi?

Prema našim procjenama sada je na prostoru Srbije oko 300 lipicanaca porijeklom iz Lipika. U svim pregovorima između ministarstva poljoprivrede Hrvatske i Srbije, hrvatska strana je tražila da se vrati točno 88 lipicanaca, onoliko koliko je ih i odvedeno. Ako se to dogodi, obećanje hrvatske strane je da će sve preostale lipicance ostaviti privatnim uzgajivačima koji su ih i kupili, uz uvjet da njihovo porijeklo rodovnikom verificira Republika Hrvatska, jer su isti konji njezino nacionalno genetsko blago. Plaćenjem iznosa koji se traži za držanje konja na imanju kod Novog Sada, u stvari bi se verificirale riječi Milana Komasovića da ih je spasio! To naravno nije istina. Lipički lipicanci su ukradeni!!!


Detalj sa sjednice uzgojne komisije LIF-a 2007. u Ergeli Kelebija kod Subotice (prva slika) i mr.sc. Mato Čačić u trenutku detaljnog upoznavanja skupštine LIF-a s kronologijom krađe i pokušaja povrataka lipicanaca Ergele Lipik u Republiku Hrvatsku (slika 2)

PREOKRET NA GODIŠNJOJ SKUPŠTINI LIF-a 2007.

Dana 16.06.2007. u Republici Srbiji u Ergeli Kelebija kod Subotice održana je redovita godišnja skupština krovnog međunarodnog udruženja lipicanske pasmine konja LIF-a. Na skupštini LIF-a u Ergeli Kelebija nazočilo je devet predstavnika iz Hrvatske od ukupno deset prijavljenih. Nazočili su sljedeći: HRVATSKI STOČARSKI CENTAR - mr.sc. Mato Čačić, Nidal Korabi, dipl.ing., Domagoj Tadić, dipl.ing.; DRŽAVNA ERGELA LIPICANACA ĐAKOVO - Pavo Sabolski, dipl.oecc.; HRVATSKI SAVEZ UDRUGA UZGAJIVAČA LIPICANSKE PASMINE KONJA - prof.dr. Josip Ljubešić i Martin Matasović, dipl.ing.; ZAPREŽNI KLUB "SLAVONAC" - Marijan Vrkljan, dipl.ing.; ERGELA ARAPSKIH KONJA "VIŠNJICA" - Damir Jakšić, dipl.ing.; KU "STARI GRANIČAR", ŽUPANJA - Vinko Filipović.

Prvog dana, 15.06.2007 - petak, održana je redovna sjednica uzgojne komisije LIF-a. Tri točke dnevnog reda sjednice uzgojne komisije odnosile su se na temu hrvatskog lipicanskog uzgoja. Uzgojnoj komisiji je predstavljena prva matična knjiga lipicanaca zemaljskog uzgoja Republike Hrvatske koja je bila uvjet za priznanje Hrvatskog saveza uzgajivača lipicanske pasmine konja u punopravno članstvo LIF-a. Pod točkom 7. hrvatski predstavnici su istaknuli i dalje postojeći problem ukradenih konja Ergele Lipik početkom srpske agresije na Hrvatsku. Nadalje, uzgojna komisija je informirana da su u matičnoj knjizi lipicanaca Republike Srbije pronađeni ukradeni lipički lipicanci, iako su srpski predstavnici jamčili LIF-u 2003. godine da knjiga ne smije i neće obuhvaćati ukradene konje niti njihove potomke. Matičnu knjiga koja je izrađena i bila uvjet da Srbija postane članom LIF-a, hrvatska strana je osporila uz obrazloženje da nije vjerodostojna, jer obuhvaća lipicanskog pastuha 53 Conversano Batosta VI (1987.) koji je rođen u Lipiku i na popisu je ukradenih konja. Osim njega u knjizi se nalaze navedeni i njegovi potomci, jedan pastuh i jedna kobila. Uzgojnoj komisiji je istaknuto da za Republiku Hrvatsku knjiga nije prihvatljiva i da treba razmotriti njihovo članstvo u LIF-u budući da dato obećanje nije održano. Da lipički konji ne smiju biti navedeni u srpskom lipicanskom registru bio je i uvjet postavljen iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva RH, temeljem čega je LIF-u bilo omogućeno da Srbija bude primljena u članstvo. Bilo je izričito naglašeno da se smije govoriti o konjima u Srbiji koji nemaju nikakve geneaološke veze s ukradenim lipičkim konjima.

Također je istaknuto da su lipički konji hrvatsko genetsko nacionalno blago i da se pomirenje s ovim "propustima" može shvatiti kao prihvaćanje jednog od najvećih zločina nad domaćim životinjama u ovom stoljeću. Stav hrvatskih predstavnika zapisan je u zapisnik uzgojne komisije i sutradan je bio iznešen na godišnjoj skupštini LIF-a. Dodatno, pod točkom 8. uzgojna komisija LIF-a informirana je o priznavanju hrvatskog lipicanskog roda Liza kao samostalnog roda hrvatskog porijekla i čistokrvnog lipicanskog roda te o provedenim istraživanjima povijesnih podataka i rezultata analize DNK uzorkovanih u kobila ovog roda. Nadalje, temeljem pisanih dokumenata dokazano je da je rod Munja također samostalan rod hrvatskog porijekla, a ne ogranak lipicanskog roda Famosa. Uzgojna komisija je prihvatila rezultate i zaključke istraživanja i oba roda verificirala kao zasebne lipicanske rodove hrvatskog izvora.

Sutradan, 16.06.2007. subota, održana je redovita godišnja skupština LIF-a. Dvije točke dnevnog skupštine LIF-a 2007. godine odnosile su se na hrvatski lipicanski uzgoj. Pod točkom 13. koja se odnosila na temu ukradenih konja Ergele Lipik, glavni tajnik LIF-a gosp. Atjan Hop dao je opsežan uvod o raspravi i zaključcima donešenim dan ranije na uzgojnoj komisiji. Nakon uvoda, mr.sc. Mato Čačić, dipl.ing., pročitao je skupštini pregledni tekst kojim je cijela skupština informirana o dosadašnjim aktivnostima Republike Hrvatske u povratku ukradenih konja te zatražio ponovno da skupština potvrdi odluku koja je donešena na skupštini LIF-a 1997. i potvrđena na narednim skupštinama u godinama 1999., 2002., 2003., i 2004., da se niti jedno ukradeno grlo niti njihovo potomstvo ne može prihvatiti u niti jedan nacionalni registar.

Dodatno, naglašeno je da će vrijeme brzo proći i biti još više generacija potomaka, a stara grla će uginuti od starosti, neće biti moguće uzorkovati biološke uzorke i provesti kontrolu porijekla na DNK razini. Hrvatski predstavnici tražili su da skupština LIF-a donese odluku do kojeg roka je još moguće riješiti problem povrata ukradenih konja. Ukoliko se to ne dogodi u zakazanom roku da se sva grla proglase "isključenim iz uzgoja bez mogućnosti verifikacije". Ovakvi slučajevi su poznati iz povijesne konjogojske literature kada su grla izlučivana iz registra upravo zbog krađe. Ukoliko do toga dođe, šteta će biti velika u genetskom, ali i u ekonomskom smislu, ponajviše za vlasnike lipičkih konja i njihovih potomaka u Srbiji. Skupština LIF-a također je informirana da su u knjizi srpskog uzgoja pronađeni ukradeni lipički konji i da za Republiku Hrvatsku ovakva knjiga nije prihvatljiva za članstvo Srbije u LIF-u, jer je prekršeno dato obećanje i da skupština treba ponovno raspraviti o članstvu Republike Srbije. Budući da predsjedništvo LIF-a nije moglo odmah dati konkretan prijedlog skupštini, skupština je prekinuta zbog konzultacije predsjedništva LIF-a. Nakon konzultacije, predsjednišvo LIF-a dalo je prijedlog da se ponovno potvrdi da ukradeni konji i njihovi potomci ne mogu biti priznati u niti jedan nacionalni registar. Skupština LIF-a je ponovno potvrdila odluku donešenu 1997. godine, uz odluku da će se LIF ponovno pismeno obratiti ministarstvima poljoprivrede i Hrvatske i Srbije.


Ukradena lipička kobila 136 Batosta IX (1991) u ergeli Kelebija s jasno vidljivim žigovima.

UKRADENI LIPIČKI LIPICANCI I NJIHOVI POTOMCI U KELEBIJI

Ono što je iznenadilo i revoltiralo hrvatske predstavnike je činjenica da se na Ergeli Kelebija nalaze ukradena lipička grla i veliki dio njihovog potomstva. Isti konji predvedeni su pred članove skupštine LIF-a što je bio veliki apsurd. Nesporna je kvaliteta predvedenih grla, ali ista skupština je 1997. godine donijela odluku da ta grla ne mogu se smatrati čistokrvnim lipicanskim konjima, dok se problem povrata lipicanskih konja Ergele Lipik ne riješi. Od predvedenih grla, predvedena je lipička kobila 136 Batosta IX rođena u Lipiku i njezina kćer 13 Batosta, tri sina lipičke kobile 71 Monteaura III, lipički pastuh 147 Favory Slava IV i njegov sin. Koliko je točno lipičkih konja i njihovih potomaka u Kelebiji nije nam poznato. Na iskazano nezadovoljstvo što su ti konji predvođeni pred skupštinu LIF-a, predstavnici srpskih uzgajivača rekli da ti konji nemaju veze s njihovim udruženjem i LIF-om. Zbog i daljnje nejasnoće, postavljen je upit zbog čega su onda lipički konji predvođeni pred skupštinu LIF-a, ako se ne mogu smatrati lipicancima priznatog uzgoja? Na to pitanje odgovor nije dobiven!

"LOPOV" NA MJESTU DOGAĐAJA

Hrvatski predstavnici bili su dodatno šokirani pojavom stanovitog gosp. Komasovića koji je prije šesnaest godina lipicance iz Lipika preko Bosne odveo u Srbiju. Sama njegova pojava na Ergeli Kelebija svjedoči da on očigledno uživa zaštitu političke vrhuške Srbije što je bio dodatni motiv hrvatskim predstavnicima da zatraže njegovo udaljavanje sa skupštine LIF-a te da se potvrdi odluka LIF-a iz 1997. o nepriznavanju ukradenih konja i njihovih potomaka u lipicansku pasminu. Hrvatska strana oštro je prosvjedovala na samu pojavu gosp. Komasovića i zatražila od LIF-a jasnu podršku u nastojanju Hrvatske da svoje nacionalno blago vrati u Lipik gdje pripadaju.

LAŽE SELO, LAŽU LJUDI

Iz dosadašnje korespodencije o povratu ukradenih konja i iz događanja tijekom skupštine LIF-a u Kelebiji, mogu se donijeti zaključci koji su suprotni zaključcima i službenim izjavama Ministarstva poljoprivrede Republike Srbije. A to su:

1. U dokumentima je vidljivo da Ministarstvo poljoprivrede Republike Srbije tvrdi da ministarstvo nije imalo nikakvog uvida niti umiješanosti u preseljenja konja na tlu Srbije. Smatramo da je to netočno jer su konji čak bili smješteni od 1993. do 1995. godine u štale Vojne ustanove "Karađorđevo" koja je državna ergela i u potpunosti na državnoj skrbi s danas stadom veličine oko 200 grla više pasmina konja, i pod ingerencijom ministarstva poljoprivrede kao i u svakoj drugoj državi. Nemoguće je da za to državne institucije Republike Srbije nisu saznale kroz dvije godine. Dokaz da je ergela Lipik bila u Karađorđevu je i to da je u ergeli Karađorđevo 1993. i 1994. godine kao glavni pepinjerni pastuh korišten lipički ukradeni pastuh 53 Conversano Batosta VI (1987.). Ovaj podatak kao dokaz je otisnut na str. 76 matične knjige lipicanaca Srbije.

2. Netočne su tvrdnje Ministarstva poljoprivrede Republike Srbije da konji nisu pod ingerencijom ministarstva poljoprivrede i da nikada nisu bili pod selekcijskim obuhvatom te da su stoga ukradeni konji pod ingerencijom Ministarstva vanjskih poslova Republike Srbije. Na prostoru Srbije označavanje - žigosanje konja radi više konjogojskih organizacija. Konji predvedeni pred članove skupštine LIF-a na ergeli Kelebija su svi bili označeni načinom označavanja brojkama i slovima na vratu, a na lijevom butu žig u obliku slova "J". Ovakvim načinom žigosanja označeni su konji koji su na prostoru Srbije na kojem žiguje Konjogojska zadruga "Jedinstvo" iz mjesta Platičevo. Organizacije koje označavaju konje pod ingerencijom su Ministarstva poljoprivrede tako da su svi ti konji pod selekcijskim obuhvatom Republike Srbije. Nadalje, za dio konja rodovnike je izdao i ovjerio Institut za stočarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. Tako označeni lipicanci nalaze se u normalnom rasplodu u Srbiji, što govori da jesu pod selekcijskim obuhvatom i u nadležnosti ministarstva poljoprivrede Srbije.

3. Prema informacijama koje imamo i dokumentima (rodovnicima) dio konja je izvežen izvan Srbije kao označeni žigosani konji. Nekoliko grla se čak pojavilo u Nizozemskoj, a za ista imamo i rodovnike primljene iz LIF-a u cilju provjere istih. Grla koja su izvežena iz Srbije morale su imati dozvolu za izvoz koju izdaje ministarstvo poljoprivrede. Tijekom našeg boravka predveden je pastuh jedan od potomaka ukradene lipičke kobile 71 Monteaura III koji je prodan u Mađarsku. Novi vlasnik iz Mađarske na upit hrvatskih predstavnika bio je svjestan o kojem porijeklu se radi, ali izjavljuje da je to dobar konj i da će se već nekako upisati u lipicanski registar. Ovo je bio također jedan od razloga zbog čega se inzistiralo na potvrdi odluke LIF-a da se ukradeni lipički konji niti njihovi potomci ne mogu upisati u niti jedan nacionalni registar do rješavanja povratka ukradenih konja u Republiku Hrvatsku. Ili u najgorem slučaju, čak i nikad!

4. I posljednje, u dokumentima pisane korespodencije je vidljivo da su ukradeni lipički konji i njihovi potomci smješteni na adresi "Ergela Bukinac", Sajlovo bb. kod Novog Sada, što govori da su konji u sustavu, a dobivanje statusa ergele je pod ingerencijom ministarstava poljoprivrede.

SEDAMDESETI ROĐENDAN ERGELE LIPIK

Povrat lipicanaca ergele Lipik u Hrvatsku bio bi na obostranu korist. Konji koji su genetsko nacionalno blago Republike Hrvatske bili bi vraćeni natrag kući, a sva grla koja su prodana privatnim uzgajivačima u Srbiji, a prema našim saznanjima i izvan Srbije, bila bi verificirana kao čistokrvna grla lipicanske pasmine.

Ovim putem također apeliramo na privatne uzgajivače koji su kupili potomke lipičkih konja da i sami ulože napor u animiranju državnih institucija Srbije u cilju što ranije realizacije povratka ukradenih konja, i što ranije međunarodne verifikacije konja koje su kupili. Treba istaknuti da ovaj rok treba biti što kraći kako bi bilo moguće porijeklo provjeriti metodama molekularne genetike ili DNA analizama. U protivnom, ako se problem povrata lipičkih konja ne riješi, stav stručnjaka Republike Hrvatske prema LIF-u je da se zatraži od skupštine LIF-a kao najvišeg međunarodnog tijela lipicanske pasmine, odluka da se svi lipički konji i njihovi potomci proglase "isključenim iz registra lipicanske pasmine bez mogućnosti ponovne verifikacije". Na to Republika Hrvatska ima puno pravo, jer su to njeni konji i njeno vlasništvo. Ova odluka najveću štetu učiniti će vlasnicima ovih konja u Srbiji. Mislimo da niti jedna strana ne želi ovakav ishod događaja!

Na uzgojnoj komisiji LIF-a 2007. jedan od članova uzgojne komisije istaknuo je nekoliko primjera kako su otuđivani konji tijekom ratnih zbivanja u prošlosti u drugim zemljama. Moramo potvrditi da je to točno i da se to događalo u prošlosti, ali treba istaknuti i to da je isti zaboravio da su ukradeni konji brisani iz pasminskih registara. Također je za istaknuti i to da je ovo 21. stoljeće i da se preko ovakvih ružnih povijesnih događanja ne smije prijeći. Kako sa hrvatske, tako i sa srpske strane, posebice zbog interesa obje države da postanu članice EU i dobrih susjedskih odnosa.

I dalje živimo u nadi da će Ergela Lipik svoj 70. rođendan u 2008. godini proslaviti u matičnim štalama u gradu Lipiku. Ukradeno stado lipicanaca lipičke ergele je preko Bosne i Hercegovine odvedeno u Srbiju gdje se i danas nalazi. To govori da Ergela Lipik i dalje živi. Ona postoji, samo nije u svojoj domovini. Zbog svega toga, težnja svakog od nas treba biti ispravak nepravde, a to je povratak ukradene ergele u njene matične štale u gradu Lipiku po kojem i nosi ime. Tek tada ime "Ergela Lipik" ponovno će imati puno značenje.

Izvor: www.croatianhistory.net, www.croatia.org


Pastuh 26 Maestoso Monteaura, jedan od potomaka ukradene lipičke kobile 71 Monteaura III u štali Ergela Kelebija koji je predveden pred članove skupštine LIF-a, s jasno vidljivim žigovima na vratu kao dokaz da su ukradeni lipicanci ergele Lipik i njihovi potomci pod selekcijskim obuhvatom u Republici Srbiji i pod ingerencijom ministarstva poljoprivrede (slika1) i Kobila 13 Batosta (2000), kćerka ukradene kobile 136 Batosta IX (1991) također je žigovana i pod selekcijskim obuhvatom (slika2)
Postavljeno 02.09.2007. by mr.sc.Mato Čačić
Broj otvaranja:8308
Facebook komentari


Prijava na TD portal

KorisniÄŤko ime:

Lozinka:

Ne moĹľete dodavati komentare jer niste prijavljeni na TD portal.

Da bi se prijavili, morate biti registrirani. Ukoliko još niste registrirani, registrirati se možete u 20ak sekundi klikom na sljedeći link
KOMENTARI (Beta verzija) Pravila komentiranja
Trenutno nema komentara
Vezano
Copyright 2004-2007 TAKOdobra.com :: Design and programming by Dejan Iličić
Registrirajte se na TAKOdobar portal

KorisniÄŤko ime

Lozinka

E-mail:

Izaberite podruÄŤje s kojeg dolazite:

NAPOMENA:TAKOdobra.com ni na koji način nije odgovorna za sadržaj i komentare postavljene od strane posjetitelja. Za sve objavljene sadr?aje pod pojedinim loginom odgovoran je isključivo korisnik koji ga koristi. Komentari podliježu važećim zakonima RH i pri tome naglašavamo: zabranjena je svaka rasna, vjerska, spolna, nacionalna i etnička diskriminacija te veličanje fašizma i nacizma. Ukoliko se slažete s uvjetima kliknite na REGISTRIRAJ SE, u suprotnom odustanite od registracije.