Da li je proao dan, a da niste uli kako neto u Vaem okruenju ne valja? ivimo u malom gradu u kojem treba puno toga unaprijediti, u dravi u kojoj vlada kriza i nezaposlenost.
Gdje je tu ovjek, gdje si tu ti? Da li si jedan od onih koji ivi pognute glave i govori: ''Što ja tu mogu?'' ili si jedan od onih koji govori: ''Ništa ne valja, taj i ...taj je kriv!'' Zapitaj se što s takvim mišljenjem moeš postii? Ništa. S velikom dozom ovakvog razmišljanja nas šest studenata sjedili smo u klupama Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, dok su nam se u glavi vrtjele misli što za par mjeseci kada postanemo magistri ekonomije? No, kako se uvijek nae netko tko iskae od svih, tako je i naš profesor Mislav Ante Omazi došao na ideju da se organiziramo u timove i da napravimo društveno koristan projekt. Rekao je: Ako nešto ne elite, uvijek ete nai 100 razloga da to i ne uinite, ali ako elite, uvijek ete nai nain kako da to ostvarite. Te su nas rijei potaknule da organiziramo terapijsko jahanje na Ergeli Lipik. Prijavili smo projekt i krenuli naivno i nadobudno u njega sa srcem i velikom eljom za uspjehom. Znali smo da e biti teško, ali nas to nije zabrinjavalo, fokusirali smo se na naše ideje i na našu elju da na Ergeli Lipik zaivi terapijsko jahanje za djecu s posebnim potrebama. Obišli smo Udrugu za terapijsko jahanje ″Krila″ u Zagrebu, saznali što nam treba, sjetili se da se 3. prosinca obiljeava Meunarodni dan osoba s posebnim potrebama i odluili organizirati dan upoznavanja djece sa konjima. I tome smo uspjeli!
U petak, 03.prosinca 2010. organizirali smo u suradnji s udrugom „Latica“ upoznavanje djece s posebnim potrebama s konjima u suradnji sa Ergelom Lipik. Cijeli tim studenata došao je iz Zagreba, a u pomo su uskoila još dva volontera. Rezultat? Došlo je 19-tero djece s roditeljima u dvije grupe, druili su se s konjima, fotografirali i nauili nešto novo o njima. Takoer smo za njih organizirali vonju fijakerom, likovnu i edukativnu radionicu. U likovnoj radionici crtali su konje, dobro se zabavili, a kroz pripremljenu prezentaciju s fotografijama upoznali koje pasmine konja razlikujemo, ime se hrane, itd. Kao nagradu za prekrasno druenje darovali smo mali poklon za svako dijete.
No, ono emu bi ja pridala panju je to što smo krenuli samo s idejom, eljom i kreativnosti, a dobili smo puno, puno više! Dobili smo djeji osmijeh i trenutke koje smo proveli s njima a koje emo pamtiti cijeli ivot, dobili smo dokaz da MI to moemo, da svatko s vizijom moe uspjeti samo ako u nju vjeruje! Tako i mi kao studenti Ekonomskog fakulteta u suradnji sa Ergelom Lipik pokreemo osnivanje Udruge za terapijsko jahanje – Dravna ergela Lipik, zahvaljujui donatorima dobili smo dio potrebne opreme za terapijsko jahanje, osnovali Facebook stranicu, izradili logotip za Udrugu, dobili smo podršku u projektu od Hrvatskog centra za konjogojstvo – Dravna ergela Lipik, Udruge roditelja djece s posebnim potrebama Latica, Grada Lipika i Turistike zajednice Grada Lipika, te brojnih ljudi koji u ovome projektu vide vanost da zaivi.
Ali ovo nije kraj našoj akciji, mi elimo konstantno raditi na unapreenju terapijskog jahanja na Ergeli Lipik, jer to je naš cilj. Sljedei su nam zadaci formalno osnivanje Udruge za terapijsko jahanje – Dravna ergela Lipik, pribavljanje opreme za terapijsko jahanje, izgradnja pomone rampe, edukacija osoba za terapijsko jahanje, te prikupljanje volontera zainteresiranih za ovakav nain rada. elimo potaknuti mlade ljude iz Lipika i okolice da postanu volonteri i provode vrijeme s djecom, jer kada vidite radost i osmijeh u okicama jer im je posveena panja, znate da ste napravili nešto dobro i da to elite stalno iznova raditi i osjeati se onako kako smo se mi osjeali tamo. ovjek tek tada postane svjestan stvarno bitnih stvari u ivotu! Zato Vas pozivamo da se u ovo blagdansko vrijeme pridruite u ovom ili bilo kojem drugom humanitarnom projektu, te svojom toplom rijei unesete osmjeh na lica!
