TAKOdobar portal :: Lipik, Pakrac, Daruvar, Po�ega




VIDEO i INTERVJU! U televizijskoj emisiji snimanoj u Pakracu doznali smo puno toga o Marku Grubniću
"Njegov tata je od njega želio napraviti pravog muškarca koji će muškim stvarima biti puno naklonjeniji, ali njemu su ipak bile draže barbike". Pogledajte televizijsku priče o poznatom pakračkom stilistu Marku Grubniću. Ekipa NoveTV došla je u Pakrac snimiti reportažu o Marku, a kakvo je bilo njegovo djetinjstvo pogledajte u nastvaku.

Video: Marko Grubnić u Red Carpetu. Emisija snimana u Pakracu.

 

 

 

Intervju Marka Grubnića objavljen u Pakračkom listu od 4. srpnja 2008. autora Maria Baraća pročitajte u nastavku:

Tekstilna industrija u vidu "Moderne" u Pakracu je doživjela krah. No, Pakrac je u svijetu mode, ne samo u Hrvatskoj, nego europske, ipak značajno mjesto i to po svoja tri bivša stanovnika rođeni 70-tih ili 80-tih godina prošlog stoljeća; Natalija Žarković je voditeljica muškog dizajnerskog odjela Dolce & Gabanna u Milanu, Saša Vidić je modni stilist koji oblači najpoznatije estradne zvijezde u Srbiji, a Marka Grubnića u hrvatskim jet-set krugovima zovu "modni mačak". O modi i modnim trendovima kao i o životu u svijetu glamura porazgovarati smo s najmlađim od njih, Markom.

Ti si jedan od Pakračana koji je uspio i postao poznat. Kako ljudi danas gledaju na tebe?

Dosta rijetko dolazim u Pakrac pa ljudi sve što znaju o meni, znaju iz medija, a to u stvari često nije realna slika. Kada dođem u Pakrac uglavnom vrijeme provodim s obitelji i sa svojim psima i vrlo rijetko izlazim. Iako dolazim rijetko jako volim doći u Pakrac i kada putujem cijelim putem pjevam i vrlo sam sretan. Ipak sam u Pakracu rođen, ondje sam odrastao i proživio djetinjstvo i za Pakrac me veže puno toga.

Marka Grubnića danas većina ljudi zna kao modnog stilistu?

To je sada moj posao i nešto što je primarno u mom životu. U početku je to možda bio hobi ili skrivena želja, ali prije četiri, pet godina sam se našao na životnoj prekretnici kao i svi mladi ljudi. Zapitao sam se što dalje? Završiti ću fakultet, dobiti lijepu aktovku i sjediti u uredu od 9 do 17. Smatrao sam da to nije život za mene i da s time ne bi bio sretan i moj život ne bi bio ispunjen. Počeo sam raditi s Vesnom Pisarović koju sam slučajno poznavao od prije, a upoznao sam i Jelenu Rozgu. Pametovao sam im oko mode i odijevanja, a onda je Vesna jednom prilikom predložila da joj napravim stiling za Splitski festival i tako je sve krenulo. Što god sam radio u životu nastojao sam u tome biti najbolji i tako je bilo i s poslom stiliste. To je u mojoj krvi.

Kako se postaje stilist?

Za stilista ne postoji nikakva škola. Postoji škola za modni dizajn nakon čega postaješ dizajner, ali škola za modnog stilista ne postoji, to je kao i zanimanje pjevač. Čovjek se s time rodi i ja, kao i moje kolege, koje su vrlo uspješni u tom poslu, živi smo dokaz za to. Neke stvari možeš istesati, usavršiti, ali neke stvari moraš imati u sebi. Ljudi koji me znaju kroz život u Pakracu znaju o čemu govorim i svima je bilo jasno da je pitanje trenutka kada se radi o mojem uspjehu. Uvijek sam bio drugačiji, bio sam svoj i nekako sam se uvijek petljao u te modne vode. Moda je vjerojatno uvijek bila u mojoj podsvijesti bez obzira na škole koje sam pohađao i koje s modom nisu imale nikakve veze.

Koju si školu završio?

Završio sam srednju medicinsku školu u Pakracu nakon čega sam upisao pravni fakultet koji nema veze s tim, a svi koji rade u pakračkoj bolnici me se sigurno sjećaju i znaju da to nije bilo za mene, ali u životu volim sve probati. Do kraja fakulteta imam još dva ispita i nadam se da ću završiti na jesen.

Na koji se način kao stilist stručno usavršavaš?

Što se tiče usavršavanja ono se postiže praćenjem svih svjetskih i naših modnih časopisa, a internet je tu veliki prijatelj. Česta su putovanja, sudjelovanja na fashion weekovima. To su stvari iz kojih čovjek jako puno uči. Svako moje snimanje, novi editorial, spot, novo je i korisno iskustvo. Stručno usavršavanje modnog stiliste ovisi o individui i čovjek može napredovati kroz vlastito zalaganje. Nema šablona niti pravila, ne postoji knjiga uz koju bi ja trebao sjediti i nešto naučiti. Sve zavisi od osobe ali i od prihvaćanja sugestija drugih. Najveća tajna je u radu.

Da me nema trebalo bi me izmisliti

Saša Joković, najpoznatiji hrvatski vizažist, nedavno mi je rekao: Tebe da nema trebalo bi te izmisliti jer ovo što si napravio u tako kratkom periodu, mi pokušavamo već više od pet godina.

Ni jedan dan ne ležim doma, nemam ni nedjelje ni praznika i to mogu potvrditi i moji roditelji jer me nikad nema kod kuće. Stalno sam na putovanjima, hodam po trgovinama, po snimanjima. Na +40 i na -20, s upalom pluća ili s temperaturom.

Priroda tvog posla je susretati se i upoznavati s ljudima. Koliko su česta razočaranja?

U svakom poslu čovjek susreće svakakve ljude, a iznimka nije niti posao modnog stilista. Na početku smo rekli da će ovo biti vedar i opušten ljetni intervju pa uopće ne želim govoriti kakvih sve pokvarenih, zlobnih i jalnih ljudi ima u tom svijetu. Odgajan sam da budem iskren i za sebe mogu reći da sam još uvijek beskrajno dijete, iskren u duši i ljudi su tu moju iskrenost i prepoznali. Neki su to osuđivali neki su to prihvatili kao super stvar, ali meni ni zbog čega nije bilo žao. U životu sam zbog nekih stvari i nanesenih nepravdi patio, ali mi nije žao jer sam u svakoj životnoj situaciji bio iskren i ponovo bih to tako napravio. Bez obzira što u ovom svijetu ima zlobe i jala. Ma u stvari ima svega i svačega.

Imaš li prijatelja u tom svijetu?

Imam jako puno poznanika, prijatelja nešto manje. Najveća prijateljica, bez konkurencije, mi je Indira iz Colonije i njen suprug Narcis i volim reći da su oni moja obitelj u Zagrebu. Nedavno sam imao prometnu nezgodu u Zagrebu i najprije sam nazvao Narcisa koji je odmah došao. To je taj za mene važan osjećaj da se imam na koga osloniti. Što se tiče mojih kolega stilista osjetio sam na svojoj koži nekoliko puta jal i zavist ali ja s time nemam problem i kada vidim da je netko nešto dobro napravio, to me motivira da i ja budem bolji, da budem najbolji. Nemam problema s konkurencijom i siguran sam u ono što radim, ne manjka mi samopouzdanja. U ovom poslu je jako važno gristi, svaki dan ići naprijed, nema predaje. Dakle nema odmaranja i nema ljenčarenja. Ono što me drži je rad i samo rad i to na kraju ljudi u stvari prepoznaju.

Što je najljepše u tvom poslu?

Volim kontakt s ljudima i najviše volim tu dinamiku, taj muving. Ponekada padam s nogu od umora i vidim dvostruko, ponekad mi se i plače koliko sam u stvari beskrajno iscrpljen, ali volim svoj posao i svoj život, sam sam si to izabrao. Volim putovati, sudjelovati na modnim događanjima, snimanju spotova koliko god to nekada zna biti naporno. Jučer smo snimali jedan editorijal na +40 gdje čovjek polako gubi razum, ali to je sve sastavni dio posla. Moram priznati da imam tu sreću da sam sebe kroz cijeli taj posao koji je užasno stresan i gdje se živi 100 na sat, uspio isprofilirati na način da analiziram svaki svoj dan. Kada dođem doma ili u hotel jednostavno u glavi analiziram što je u današnjem danu bilo dobro, a što ne bi trebao ponoviti sutra. To je korisno za posao, ali je i dobro za mene kao čovjeka.

Kako izgleda tvoj dan?

Javna osoba

Od kada se bavim ovim poslom svaki je dan potpuno drugačiji. Moj je slučaj specifičan što sam istovremeno i stilist iza kamere, ali i javna osoba koja je ispred kamere pa ljude nerijetko zanima kakav auto vozim, kakvog psa imam, što jedem, na kraju krajeva kakav je moj dan.

Danas sam primjerice bio po dućanima i tražio neke stvari za snimanje. Čim odradim ovaj intervju žurim na jednu probu haljine, poslije ću obaviti još jedno fotografiranje za novine. U podne novo snimanje, poslije toga vraćam robu, kada stignem ručak, a popodne nešto sporiji ritam i na večer neizbježna analiza dana koji je iza mene.

Osim tebe u svijetu mode uspjele su još dvije osobe iz Pakraca, Natalija Žarković koja je poznata u Milanu i Saša Vidić, stilist koji odijeva najpoznatije estradne zvijezde u Srbiji. Poznaješ li ih i kontaktirate li?

Ne kontaktiramo niti sam ih upoznao iako sam čuo da su vrlo uspješni u svom poslu što mi je izuzetno drago i vrlo rado bi ih upoznao.

Kako objašnjavaš da je mala sredina kao što je Pakrac iznjedrila tri osobe koje su postale jake u svijetu mode?

Moram priznati da si ti prvi koji je to primijetio i o tome nisam previše razmišljao. ali je svakako zanimljivo. To može biti samo na hvalu i na ponos Pakracu.

Rekao si da rijetko dolaziš u Pakrac. Kakav odnos danas imaš s prijateljima iz Pakraca?

Premalo vremena za prijatelje

Uvijek se čujem s Nevijom Stragom koja mi se javi kada dođe u Zagreb i kada sam u Pakracu uvijek se nađemo. Još je nekoliko takvih prijatelja. ali moj tempo života i priroda posla je takva da imam premalo vremena, ali i tema o kojima bi mogli razgovarati.

Boravak u Pakracu mi dođe kao odmor, moji me roditelji maze i paze, mama super kuha i uvijek volim doći tamo. Što se tiče prijatelja trudim se koliko mogu održati kontakt, ali vjerojatno ni njima ne bi bile interesantne moje teme.

Našim čitateljima bi sigurno bilo zanimljivo da im otkriješ "recept uspjeha"?

Nema nekakve formule i recepta za uspjeh. Smatram da uspjeh leži, prije svega, u kućnom odgoju i upornosti koju ti roditelji u startu usade. Važno je imati svoj cilj, viziju sebe, taj cilj pratiti i biti beskrajno uporan i vjerovati u svoje snove. Bude li tako ti će se snovi i ostvariti i ja sam pravi primjer da je to moguće. Ključna stvar u uspjehu je rad. Dakle nema predaje, nema opuštanja, odmora niti odustajanja. Rad i samo rad. Vrlo je bitna stvar i podrška dragih ljudi.


Puno posla znači i malo slobodnog vremena. Kako ga najčešće provodiš?

Imam jako malo slobodnog vremena i moj privatan život zbog toga prilično pati, pri tome mislim i na svoje prijatelje. Kada uhvatim slobodno volim po Bundeku prošetati sa svojim psima, ali najljepše mi je kada moji roditelji dođu u Zagreb i kada vrijeme provedem s njima. To su za mene najradosniji trenuci jer ja sam ipak sin jedinac i volim kada sam s roditeljima.

Jesi li pratio europsko nogometno prvenstvo?

Jesam i taman kada sam se zapalio za nogomet, kada sam odlučio i ići na utakmice, naši su na žalost ispali. Moram priznati da me uhvatila euforija nogometa, pratio sam utakmice i bilo mi je jako žao kada je naša reprezentacija ispala. Bez obzira na to, oni su za mene, a vjerujem i za većinu ljudi u Hrvatskoj, ipak pobjednici jer su sjajno igrali.

Od kuda nadimak "modni mačak"?

Jednu sam zimu stalno nosio čizme i prijatelji su me često zezali da sam kao mačak u čizmama. Tako je jednom prilikom Tonkica Kalauz, urednica Storya, rekla da sam ja u stvari modni mačak i tako je iz šale ostao nadimak koji su i ljudi prihvatili kao nešto zabavno. Sebe ne smatram osobom koja nekoga negativno komentira ili trača na razne načine, nego kao pozitivnu osobu pa su ljudi i taj nadimak prihvatili kao nešto pozitivno i simpatično.

Život na visokoj nozi i u svijetu glamura je vrlo skup. Kako se živi od posla modnog stilista?

Moram priznati da živim prilično dobro i bilo bi glupo kada bi rekao da mi nešto nedostaje i da se oko nečega pretjerano preispitujem. Čak me mama, koja mi naravno želi samo najbolje, uvijek upozorava da razmislim o nekim financijskim potezima, nagovara me da više štedim, no ja u stvari prilično neopterećeno živim kada su u pitanju financije. Ponavljam da jako puno radim, znaju se dogoditi i tri snimanja dnevno i naravno da bi bilo glupo da ako puno radim, ne zaradim dobro. Ne osjećam nikakvu potrebu da se ikome opravdavam zbog načina na koji živim i kako trošim zarađen novac, osim samome sebi i svojim roditeljima. Mogu reći da pristojno zarađujem, ali su i troškovi takvog života poprilično veliki. Na kraju krajeva mlad sam i nemam nekakvih posebnih obaveza da bih trebao na nekoga trošiti novac pa je i logično da trošim najviše na sebe. U principu jako sam zadovoljan, ne smijem se požaliti i sretan sam što dobro zarađujem.

Kako danas gledaš na avanturu u Celebrity Big brotheru?

I ranije sam imao uspješnu suradnju s RTL-om i išao sam na Fear factor, a od te sam emisije novac donirao pakračkoj bolnici, pa sam prihvatio poziv da sudjelujem u CBB. Tek kada sam izašao van shvatio sam da to u stvari nije bio pravi reality show jer ljudi nisu mogli gledati zbivanja 24 sata nego su vidjeli samo ono što je montirano. Najviše me pogodilo koliko su ljudi u toj cijeloj priči bili površni i koliko zaista vjeruju da je to u životu tako. Ne znam kako nekome može pasti na pamet da ja po cijele dane ništa ne radim i ležim na kauču. Dakle to nije bio moj život. U stvari bi bilo super da netko prati moj radni dan i način na koji ja živim. Bez obzira na sve ne mislim da je taj nastup bio nešto loše za mene, bilo je to još jedno novo iskustvo, a kada je sjela lova, sve ružno sam u trenu zaboravio.

Tko brine o tvojoj karijeri?

O karijeri uglavnom brinem sam i samostalno odlučujem što ću odraditi odnosno što neću. Postoje neki ljudi koji na nekoj višoj razini vode brigu o mome poslu i savjetuju me o potezima, ali sam uglavnom ja taj koji donosi konačnu odluku. Volim reći da sam sam sebi i čistačica i direktor.

Zaustavljaju li te ljudi na ulici?

Ni burek ne mogu pojesti na ulici

Zaustavljaju i ljudi su uglavnom simpatični, žele se fotografirati, žele autogram, ne samo na ulici nego, primjerice, i teta u Konzumu. Prihvatio sam to kao sastavni dio svog posla. Ali svatko ko misli da je jednostavno biti javna osoba, vara se.

Neki dan sam se uhvatio u nezgodnoj situaciji, sitnici koja oslikava ovo što govorim, a koja čini moj život. Beskrajno volim jesti burek i to iskreno priznajem. Ušao sam u pekaru i uhvatio sam se u razmišljanju da ne mogu jesti na cesti. Ljudi gledaju, mnogi slikaju i jednostavno je nevjerojatno da na cesti ne mogu pojesti običan burek. Zato što sam pod velikom povećalom javnosti i moram paziti na to da sam javna osoba i živjeti u skladu s time. Ne mogu si priuštiti neke stvari koje si ostali ipak mogu.


Kako se nosiš s popularnošću?

Moj je slučaj specifičan jer sam osoba koja je stilist iza kamere ali sam i osoba koja je često ispred kamere, osoba koju ljudi u novinama vole vidjeti i koja im je zanimljiva. Ne znam iz kojeg je to razloga, ali je to tako. Nekada mi to godi, ali ima dana kada mi se to baš i ne da. Sam sam odabrao takav način života i s time se nosim. Dok sam živio u Pakracu slično mi se događalo jer su svi znali za mene, ljudi su se okretali, šaputali, komentirali. Sada se događa isto, ali na jednoj višoj razini. To često stvara pritisak i ponekad kada ulazim u prostoriji u kojoj je još sto ljudi, osjećam da će se, kada se ja pojavim, dobra većina okrenuti za mnom. Valjda tako zračim.

Gdje se 26-godišnji Marko vidi za pet godina?

U svakom slučaju mislim ostati u ovom javnom poslu jer smatram da sam se kao javna osoba dobro snašao. Ne mogu zamisliti da u budućnosti bude drugačije. Na žalost ne vidim se u Pakracu, jer onog trena kada sam s 18 godina otišao na faks, rekao sam roditeljima sada idem i vrlo vjerojatno se više nikada neću vratiti živjeti u Pakracu. Planova za budućnost imam, ali još nisam siguran hoću li pokretati nešto svoje privatno ili ću se posvetiti nekim modnim novinama. Uglavnom, ljudi će i dalje u medijima moći pratiti Marka Grubnića.

Novinari su u tvome poslu vrlo važna karika. Kakav odnos imaš s njima?

Imam uglavnom dobar odnos s novinarima, ali trudim se davati onoliko koliko osjećam da je dobro i ne želim da ljudi do kraja znaju o meni, mom životu, intimi. Volim to dozirati i novinari to razumiju i poštuju. Ako me netko snimi u gradu ili me ulovi s nekim bilo bi glupo da nešto zabranjujem da se objavi jer novinari rade svoj posao.

S kim trenutno radiš?

Osim časopisa s kojima redovito surađujem, radim s Colonijom, Majom Šuput, Ivanom Banfić, Lanom Jurčević, s Jelenom Rozgom, Renatom Sopek, Nikolinom Pišek, Vlatkom Pokos, Severinom. Kad bolje razmislim gotovo da nema javne osobe, glumice, pjevačice, voditeljice s kojom nisam radio.

Koliko je umjesno pitati te što se trenutno nosi?

To je vjerojatno najteže pitanje koje si mi u ovom intervjuu postavio. Nosi se sve i nije više slučaj da godišnja doba diktiraju modu. Čak možete vidjeti nekoga da nosi čizme usred ljeta. Moj je savjet uvijek bio da se s modom treba opušteno igrati, jer moda je zabava koja bi ljude trebala uveseljavati, biti odraz našeg raspoloženja. Ono što vam se sviđa i što vas veseli - samo naprijed. Ne postoje pravila.

Kada govorimo o stilistima, ljudima je posebno zanimljiva njihova seksualna orijentacija. Moje pitanje je imaš li djevojku?

Nemam djevojku, trenutno

Trenutno nemam jer se jedva uspijem brinuti o psu.

Bilo je govora da si u vezi s Anteom Kodžoman?

Ne želim to komentirati, ali mogu reći da sam sa Anteom super prijatelj, često se čujemo, ali odnos s njom ne želim komentirati. Odlučio sam taj dio svog privatnog života uopće ne komentirati za medije. Mogu samo reći da nemam potrebu bilo kome na tu temu bilo što reći. Onog trenutka kada osjetim potrebu da to s nekim podijelim, onda ću to i učiniti. Inače sam vrlo zaljubljiv po prirodi ali, ponavljam, trenutno nisam u toj fazi jer se tako poklopilo. Možda će do objavljivanja ovog intervjua situacija biti drugačija jer došlo je ljeto, svi hodaju polugoli, adrenalin udara.

Što pitati modnog stilistu nego - da li odijelo čini čovjeka?

Ne čini ali jako puno govori o njemu.

Intervju pripremio: Mario Barać

Izvor: dnevnik.hr(film), pakrac.hr(intervju), index.hr(foto)
Postavljeno 05.07.2008. by Dejan Iličić
Broj otvaranja:5573
Facebook komentari


Prijava na TD portal

Korisničko ime:

Lozinka:

Ne možete dodavati komentare jer niste prijavljeni na TD portal.

Da bi se prijavili, morate biti registrirani. Ukoliko još niste registrirani, registrirati se možete u 20ak sekundi klikom na sljedeći link
KOMENTARI (Beta verzija) Pravila komentiranja
Trenutno nema komentara
Vezano
Copyright 2004-2007 TAKOdobra.com :: Design and programming by Dejan Ili試
Registrirajte se na TAKOdobar portal

Korisnič«Ż ime

Lozinka

E-mail:

Izaberite podru誥 sa kojeg dolazite:

NAPOMENA:TAKOdobra.com ni na koji na詮 nije odgovorna za sadr�aj i komentare postavljene od strane posjetitelja. Za sve objavljene sadr�aje pod pojedinim loginom odgovoran je isklju詶o korisnik koji ga koristi. Komentari podlije�u va�e橭 zakonima RH i pri tome nagla�avamo: zabranjena je svaka rasna, vjerska, spolna, nacionalna i etni諡 diskriminacija te veli衮je fa�izma i nacizma. Ukoliko se sla�ete s uvjetima kliknite na REGISTRIRAJ SE, u suprotnom odustanite od registracije.