TAKOdobar portal :: Lipik, Pakrac, Daruvar, Po�ega




Što kad pamćenje ''poludi''?
Jedno od najzanimljivijih područja pamćenja zasigurno su poremećaji pamćenja, poput hipermnezija ( tj. pamćenja svih detalja i događaja ), koje bi rado posudili za kampanjsko učenje noć prije ispita. Ovakvi slučajevi pretjeranog pamćenja su jako rijetki i oni se studijski proučavaju, odnosno takve osobe su podvrgnute cjeloživotnom promatranju znanstvenika koji se bave ovakvim poremećajima. Prvi slučaj hiperpamćenja je opisan 1968.godine, a odnosio se na ruskog novinara Sheresevskog. Njegovu mogućnost da upamti svaki detalj, zamijetio je urednik novina u kojima je radio, budući da je sve pamtio, a ništa nije zapisivao. Jedini način na koji bi zaboravio informacije bio bi da si ih predoči na ploči i onda ih izbriše spužvom ili napiše nešto preko toga. I danas znanstvenici prate nekoliko ljudi u svijetu koji pamte doslovno sve. Od toga što su ručali prije 6 mjeseci i 3 dana do ljudi koje su susreli na ulici. Spomenut ćemo nekoliko takvih slučajeva.

 Kako je to biti ljudski kompjuter?

Prva od njih je Jill Price, 42-godišnja računovotkinja iz predgrađa Los Angelesa. Budući da je zadržala sve svoje dnevnike koje je pisala od 10. do 34. godine, znanstvenici su uz pomoć njega mogli usporediti Jillino sjećanje na bilo koji od 1460 datuma, koliko ih je bilo upisano u dnevnicima. Osim, dakako, provjere pamćenja testovima predviđenima za to, Jill su postavljali pitanja o tome što se u svijetu ili Americi dogodilo na određeni datum. Tako je točno odgovorila da je 4.studenog 1979.god bila iranska invazija na američku ambasadu, 3.svibnja 1991.god prikazana zadnja epizoda ''Dallasa'', a na pitanja kada je počeo Zaljevski rat i kad je O.J. Simpson oslobođen optužbi za ubojstvo, navela je čak i dan u tjednu kada se to dogodilo, odnosno srijedu i utorak.

            Svakodnevni život joj poput podijeljenog ekrana, kako sama kaže. Iako živi u sadašnjosti, više od deset puta dnevno određeni znakovi je podsjete na detaljne događaje iz prošlosti. Pročita li datum, vidi nešto na TV-u, čuje neku pjesmu ili omiriše nešto, sve to ju može vratit desecima godina unazad, u bilo koji dan njezina života, pa može točno opisati gdje je išla,što je njezina majka tu večer odabrala za jelo u restoranu ili prijatelje i poznanike koje je vidjela na ulici.

Neprestana navala sjećanja su ujedno i kletva i blagoslov, kako sama Price kaže. Kada je pod stresom, lijepe uspomene ju smiruju i onda može podnijeti sve. Mračna strana sjećanja se pojavljuje kada se Jill iz nekog razloga dosjeti svake svoje loše odluke, uvrede i mučne neprilike i to ju skroz iznova izjeda. Ne može mirno spavati, jer ju sjećanja neprestano preplavljuju, a to sve skupa joj onemogućuje normalan život. No, ne može ni zaustaviti sjećanja, a kada bi i mogla, kaže da ne bi htjela, jer uza sve loše što joj se dogodilo u životu, ipak želi zadržati detaljne uspomene na svoje najbliže, pogotovo na muža koji je umro od moždanog udara u 38. godini.

Iz ovog primjera možemo vidjeti da je ipak dobro što većinu informacija tijekom svog autobiografskog života zaboravljamo ili što ih se kasnije ne možemo sjetiti. To nam omogućuje da i loše događaje, situacije i pogotovo traume, na bilo koji način – zaboravimo. Bilo to protokom vremena ili u slučajevima trauma, gdje nas mozak štiti od neugodnih sjećanja i neprestanog proživljavanja tako što nam ''podari'' neku od amnezija ili laički rečeno, izbriše nam sjećanje na traumu. Naravno, tu izuzimamo PTSP ( ili posttraumatski stresni poremećaj gdje se traumatiziranoj osobi godinama neprestano vraćaju slike traume i oni ju svakodnevno iznova proživljavaju, npr. bivšim vojnicima su pred očima ubijene žrtve, ratišta, neugodne situacije u kojima su se našli), koji je puno kompleksniji i ne može se potpuno ''izliječiti''.

     

   

 


Ona pamti apsolutno sve...

No, da se mi vratimo na naše hiperpamćenje. Drugi svježi primjer je i Brad Williams. Ovaj 51-godišnjak je također bio podvrgnut istim ispitivanjima kao i Jill, te je bez oklijevanja odgovarao na sva pitanja koja su mu bila postavljena, a koja su također bila vezana uz značajne događaje u svjetskoj povijesti, politici, kulturi.

 

          

 

 

Williamov svijet se sastoji od datuma, mjesta i slika, ali ponekad mu dani prolaze bez značajnijih događaja i ne ostavljaju veliki utisak na njega. Kaže da nije dobar u dosjećanju sportskih događaja i datuma avionskih nesreća, a kada nešto ne može upamtiti, to u potpunosti priznaje. Ali gotovo cijeli njegov život od 4. godine kada se ovaj poremećaj javio je katalogiziran u njegovu mozgu.  Za razliku od Jill, Brad povezuje događaje od opće važnosti sa svojim autobiografskim pamćenjem, odnosno svaki takav događaj poveže s tim što je taj dan radio, gdje se nalazio:

''Kada je Murphy Brown ( lik iz TV- serije ) rodila dijete?''                              

''18.svibnja 1992. Dan poslije mama i ja smo zrakoplovom otputovali u London. Prvu večer ondje smo prošli pokraj Buckingamske Palače, provozali se Temzom ili otišli na svjetsku premijeru filma Wayneov svijet.''                                                  

 

Pamćenje kao cjelina je dugo bilo u centru istraživanja, ali autobiografsko pamćenje se intenzivno i ozbiljno proučava tek zadnja tri desetljeća. Razlog tomu je što ga je teško proučavati, jer svako autobiografsko pamćenje je subjektivno i uključuje različite emocije, spoznaje i osjetilne procese. I Jill i Brad su bili podvrgnuti skeniranju mozga, a nalazi su pokazali da su neka područja u mozgu kod njih puno veća nego kod normalnih ljudi. To se prvenstveno odnosilo na hipokampus, koji je u najvećoj mjeri zaslužan za pamćenje. 

Iako ni Brad ni Jill ne vježbaju dosjećanje svojih uspomena, ispitivanje kojim su provjerili Jillinu sposobnost učenja napamet ili ''bubanja'' nekog materijala je pokazalo da je u prosječna, tj. da se ne razlikuje od ljudi koji nemaju hipermnezije. Međutim, njihovo autobiografsko pamćenje je spontano, automatsko i ne zahtijeva nikakav kognitivni napor.

Za Brada su sjećanja poput prijatelja: ona ga zaokupljaju, zabavljaju i prave mu društvo.

 

Kad breme sjećanja postane opsesija

 

Još jedna zajednička značajka ovih dvoje hipermnestičara jest opsesivnost stvarima – kao što zadržavaju sjećanja i uspomene, tako žele zadržati i stvari. Tako je Bradov stan pretrpan papirima – zabilješkama, računima, koji su zakrčili kauč, stol u blagovaoni, kuhinjske površine. Također, na podu ima hrpu starih videokazeta, a sam kaže kako ne želi baciti te stvari, jer je sentimentalan i želi ih zadržati. ( kakve li samo sentimentalne koristi može imati od računa? – zbog ovakvih slučajeva, znanstvenici se slažu da ta opsesivnost nastaje zbog abnormalnosti pojedinih mozgovnih područja koji su povezani s emocijama i pamćenjem ) Tako i u majčinom podrumu još uvijek čuva svoje stare bicikle, igračke iz djetinjstva i karte bejzbolaša koje je skupljao kao dijete.

I Jill je presnimila na kazete sve poruke sa telefonske sekretarice, te čuva svaki papirić na koji je pisala tijekom prošlih godina. Kada su se njezini roditelji odselili iz Los Angelesa, otišla je u njihovu bivšu kuću, ostrugala boju na vratima svoje sobe, na kojima je kao tinejdžerka zapisivala za nju značajne datume i događaje, te ostruganu boju spremila u malu kutijicu.

Sjećanja i liste za shopping su za Brada i Jill više od pukih podsjetnika – u njima je usidrena njihova prošlost, oni su njihova arheološka nalazišta koja ne miruju, već se dopunjavanju novim činjenicama i događajima. 

            Idući put ćemo nastaviti sa poremećajima hipermnezija, ali ponešto drugačijima. Naime, reći ćemo nešto više o savantima.


Bradu su uspomene i sjećanja poput prijatelja...
Postavljeno 16.04.2009. by Ivana Mađaroši
Broj otvaranja:5064
Facebook komentari


Prijava na TD portal

Korisničko ime:

Lozinka:

Ne možete dodavati komentare jer niste prijavljeni na TD portal.

Da bi se prijavili, morate biti registrirani. Ukoliko još niste registrirani, registrirati se možete u 20ak sekundi klikom na sljedeći link
KOMENTARI (Beta verzija) Pravila komentiranja
Trenutno nema komentara
Vezano
Copyright 2004-2007 TAKOdobra.com :: Design and programming by Dejan Ili試
Registrirajte se na TAKOdobar portal

Korisnič«Ż ime

Lozinka

E-mail:

Izaberite podru誥 sa kojeg dolazite:

NAPOMENA:TAKOdobra.com ni na koji na詮 nije odgovorna za sadr�aj i komentare postavljene od strane posjetitelja. Za sve objavljene sadr�aje pod pojedinim loginom odgovoran je isklju詶o korisnik koji ga koristi. Komentari podlije�u va�e橭 zakonima RH i pri tome nagla�avamo: zabranjena je svaka rasna, vjerska, spolna, nacionalna i etni諡 diskriminacija te veli衮je fa�izma i nacizma. Ukoliko se sla�ete s uvjetima kliknite na REGISTRIRAJ SE, u suprotnom odustanite od registracije.