TAKOdobar portal :: Lipik, Pakrac, Daruvar, Po�ega




Priča sa sela: Prijateljstvo
Nisam već neko vrijeme ništa pisala i onda me poziv na jedan rođendansko-imendanski ručak podsjetio na neke baš lijepe zgode sa sela. Odvijale su se prije pedesetak godina u djetinjstvu dvojice danas već velikih dečaka, očeva, uskoro možda i djedova.

Stanovali su  u istoj ulici, gdje jedan živi još i danas, dijelila ih je jedna kuća. Mada njihove majke danas više nisu žive, uspjele su na svoje unuke prenijeti bar dio svega što su im ta dva derana priredila u svojim najintenzivnijim godinama djetinjstva.

Kao djeca sa sela, imali su od malih nogu i dosta obaveza oko čuvanja stoke i pomoći roditeljima na imanju, ali to ih nije sprečavalo da si na najmaštovitiji način osmisle dio dana namijenjen igri. Maštovitost je imala tolike razmjere da se protezala od vožnje bicikla te motocikla s nepunih 8 godina do igre skrivača i bacanja konzerve iz krošnje drveta na prijatelja u igri. Bilo je tu i pravih lovačkih podviga: jastreb ustrijeljen iz djedove puške kroz nišan u drvenoj stranici štaglja.  

Bilo je i tužnih trenutaka u kojima su tužni ispraćali svoje prijatelje kod raspela u centru sela gdje je ujedno bila i autobusna stanica. Godine su prolazile i dečki su odrasli, u međuvremenu su preživjeli i jedan rat, odgojili svoju djecu, možda se čak i prisjetili situacija u kojima su oni bili još življi od svojih potomaka, ali tatu se mora slušati.

Dečki se sad povremeno susreću na obljetnicama, vjenčanjima, ručcima poput gore navedenog i još se uvijek osjeti ona skrivena prijateljska čežnja u kojoj kao da jedan govori drugom:“ Znaš, fale mi oni dani naših vragolija, daj više dođi da ostarimo skupa!  Kako sam Vam već pisala jednog je život odveo iz sela na rad u grad. Ipak bliže su si nego njima neki drugi dragi prijatelji koji su bolji život potražili preko mora i pitanje da li će ih ikad više vidjeti. Sa sjetom su znali pričati o istima i kao da Vam u tim trenutcima puštaju film svoga djetinjstva.

Jedan je navršio šezdeset, drugi će uskoro; jedan je ovih dana imao imendan, drugi će imati uskoro. Od malih  nogu slušam o njihovim uspomenama i zagrije me tako toplo oko srca kad pomislim da će uskoro opet živjeti jedan blizu drugog kao u djetinjstvu, možda se tada i pješke jutrom prošeću po kruh, ili kad zaista ostare, nadam se da će to ipak malo pričekati jer vitalnost moraju održavati za unuke, jednostavno će s noge na nogu proći putevima svog djetinjstva.

Možda bih mislila da nešto od toga i nije istina, da su njihove mame malo preuveličavale, da ne postoji jedna specijalna slika s jednim srndaćem, na kojoj se jako dobro vidi da su mirovali toga dana samo u trenutku kad su bili slikani. 

Dragi moj prijatelju, drago mi je da sam i nakon pedeset godina u tvom društvu dok slaviš svoj imendan, a svuda oko nas uspomene na naše djetinjstvo i mladost. Živio!!!!-te riječi ovih dana najtočnije opisuju sjaj u njihovim očima. 

Postavljeno 25.03.2010. by Željka Putica
Broj otvaranja:3997
Facebook komentari


Prijava na TD portal

Korisničko ime:

Lozinka:

Ne možete dodavati komentare jer niste prijavljeni na TD portal.

Da bi se prijavili, morate biti registrirani. Ukoliko još niste registrirani, registrirati se možete u 20ak sekundi klikom na sljedeći link
KOMENTARI (Beta verzija) Pravila komentiranja
Trenutno nema komentara
Vezano
Copyright 2004-2007 TAKOdobra.com :: Design and programming by Dejan Ili試
Registrirajte se na TAKOdobar portal

Korisnič«Ż ime

Lozinka

E-mail:

Izaberite podru誥 sa kojeg dolazite:

NAPOMENA:TAKOdobra.com ni na koji na詮 nije odgovorna za sadr�aj i komentare postavljene od strane posjetitelja. Za sve objavljene sadr�aje pod pojedinim loginom odgovoran je isklju詶o korisnik koji ga koristi. Komentari podlije�u va�e橭 zakonima RH i pri tome nagla�avamo: zabranjena je svaka rasna, vjerska, spolna, nacionalna i etni諡 diskriminacija te veli衮je fa�izma i nacizma. Ukoliko se sla�ete s uvjetima kliknite na REGISTRIRAJ SE, u suprotnom odustanite od registracije.