TAKOdobar portal :: Lipik, Pakrac, Daruvar, Po�ega




Priča sa sela: Slovački Mađar
Svi mi imamo u svojim obiteljima, među bližom ili daljom rodbinom, nekog tko je pomalo drugačiji od ostalih, npr. jači, pametniji, odvažniji, u bližoj povijesti moje obitelji definitivno je to moj pradjed. Rodio se na rubnom djelu Slovačke, u Krupini, od oca Mađara i majke Slovakinje, i baš to mjesto njegovog rođenja razlog je što nas ni dan danas ni doseljeni Mađari, a ni Slovaci u Slavoniji, nisu uzeli baš onako do kraja pod svoje. Još jedan od dokaza su zbornici u kojima nekako uvijek ostanemo zaboravljeni.

Odgovor na pitanje porijekla mog pradjeda, a onda i svih nas malobrojnih su granice koje su se za vrijeme Austro-Ugarske pomicale sad ovamo, sad onamo i jednostavno su se moji  Mađari zatekli u djelu tadašnje monarhije koji danas pripada Slovačkoj. S pričom o pradjedu odugovlačila sam jer uporno već neko vrijeme pokušavam doznati zašto su krenuli put Hrvatske, najvjerojatniji odgovor je da su krenuli za boljim životom.
I tako moj pradjed stiže u bajkovitu Slavoniju početkom prošlog stoljeća sa svojim roditeljima, dok mu brat ostaje na školovanju u Mađarskoj. Godila mu je Slavonija jer… hladnih zimskih jutara umivao se nasred dvorišta, gol do pasa, bio je strastven lovac, veliki zaljubljenik u prirodu. Dok je s druge strane redovito čitao Vjesnik u srijedu, volio putovati, imao neke svoje svakodnevne rituale, redovito pisao svom bratu.
Mom ocu je definitivno usadio veliku ljubav prema lovu, do te mjere da je najčešće spominjana uspomena na jastreba kojeg je moj otac danima škicao iz štaglja i jednog dana, dok mu je djed bio na sajmu, ušuljao se po lovačku pušku i ustrijelio ga. Godinama poslije kupio je svom djedu novu lovačku pušku, jer legenda kaže da kad se stara puška raspala moj pradjed je plakao kao malo dijete. Nije bilo druge,nego starom lovačkom znalcu kupiti novu.

Čula sam još pregršt lijepih malih priča o tom Slovačkom Mađaru, ali ipak kraj njegova života bio je pretužan i urezao se tužno u naše živote.
Još do nedavno čest prizor u Slavoniji ljeti bile su krave i seljani koji ih vode na pašu, sedamdesetih godina prošlog stoljeća jedan takav seljan bio je moj pradjed čije su krave jedne večeri stigle kući, ali on nije.  Najradije bih sad napisala da je umro čuvajući ih u prekrasnim gajskim livadama za koje sam sigurna da ih je beskrajno volio, možda su ga podsjećale na one u blizini Krupine, a možda je od malena pamtio baš samo ove gajske. Ali nije…pokosio ga je nesmotreni vozač.
Kažu da bi živio sto godina da toga nije bilo, umjeren u svemu, a opet  hrabar i zaljubljen u život. Uzeo je najbolje što je mogao od svoga života i prenio ljubav prema prirodi, selu, ljudima, dobrom štivu  na generacije koje dolaze.


Tako dobra, drago mi je da živiš punim plućima!
Željka Argay Putica


A = Krupina
Postavljeno 28.01.2011. by Željka Putica
Broj otvaranja:3156
Facebook komentari


Prijava na TD portal

Korisničko ime:

Lozinka:

Ne možete dodavati komentare jer niste prijavljeni na TD portal.

Da bi se prijavili, morate biti registrirani. Ukoliko još niste registrirani, registrirati se možete u 20ak sekundi klikom na sljedeći link
KOMENTARI (Beta verzija) Pravila komentiranja
Trenutno nema komentara
Vezano
Copyright 2004-2007 TAKOdobra.com :: Design and programming by Dejan Ili試
Registrirajte se na TAKOdobar portal

Korisnič«Ż ime

Lozinka

E-mail:

Izaberite podru誥 sa kojeg dolazite:

NAPOMENA:TAKOdobra.com ni na koji na詮 nije odgovorna za sadr�aj i komentare postavljene od strane posjetitelja. Za sve objavljene sadr�aje pod pojedinim loginom odgovoran je isklju詶o korisnik koji ga koristi. Komentari podlije�u va�e橭 zakonima RH i pri tome nagla�avamo: zabranjena je svaka rasna, vjerska, spolna, nacionalna i etni諡 diskriminacija te veli衮je fa�izma i nacizma. Ukoliko se sla�ete s uvjetima kliknite na REGISTRIRAJ SE, u suprotnom odustanite od registracije.