TAKOdobar portal :: Lipik, Pakrac, Daruvar, Po�ega




Jeste li se ikada osjećali kao - rezerva?

Kad malo razmislim, želim se okrenuti za 20 godina i reći: "Ajme koji su mene tada beznačajni problemi mučili... Koma!", i nasmijati se...

Pa eto... Opet sam malo razmišljala potaknuta nekim situacijama oko mene same i oko ljudi koji se provlače kroz moj život i vidim da ih muče nekakvi problemi...


Pitanje je: jeste li se ikada osjećali kao rezerva??

Pri tome ne pričam o sportu, jer nije u tome problem. Trener: "Sjedi, ovu utakmicu odmaraj... Trebam te za nesto veće kasnije!" Da... Naime, ne pričam o tome... Bilo da ste muško ili žensko... Mislim da se svatko makar jednom osjećao kao zamjena ili rezerva, ako nešto ne uspije. "Nije problem treneru, sve pet..."

(Pisat ću samo u jednom licu, da ne ispadne zavrzlama i da se ne zapetljam u vlastitim riječima... Ali ako ste ikada bili u takvoj situaciji znat ćete o čemu pričam...)

Da, počinjete se upoznavati, sve je super, čini se kao super osoba... Ali vidiš da nešto ipak nije u redu... I onda te kao hladan tuš u stvarnost vrati spoznaja da on ipak pati za starom simpatijom... Mada je tvrdio suprotno - on ju je prebolio, ona nije vrijedna njega, može on naći nekoga 'ko će ga poštovati, voljeti i sve će biti super... Ali onda ga zapravo izda jedna jedina rečenica ili samo čuješ kako izgovara njeno ime dok gleda u prazno i razmišlja... Sad, postoji razlika između onoga koji samo traži utjehu u drugoj i onoga koji ni ne zna da mu se bivša sviđa. Ali, ti to vidiš... Nema veze. Za tebe koja si već počela osjećati nešto, ni sama ne znaš što. Samo znaš da je on za tebe više od nekakvog prijatelja... Nema povratka. Da bar nisi ni progovorila s njim, da vas bar ni'ko nije upoznao... On ništa ne "kuži" i misli da je sve po starom... Ali vidiš da je to propala stvar (dok ju on pošteno ne izbaci iz glave)...


Možeš ti biti i zlatna i super i idealna i da ne nabrajam dalje, ali i dok si s njim, neprestano misliš o tome što on upravo razmišlja ili o kome razmišlja dok navečer liježe u krevet... Možemo se praviti da je sve u redu, ali to bi bilo samo jedno veliko zavaravanje. Jer i taman kad sve krene kako treba i čini ti se da ga ipak imaš samo za sebe, naiđe ona... I propadne sve. Jer uparavo je u tome problem. On još nije završio s tim dijelom života i to se neprestano povlači okolo. Taman sve krene u normalu i onda odjednom - "paf!" Ali najvažnije je da si ti povjerovala da će nešto biti između vas jer "on je nju prebolio". Da, ti si rezerva zato što se on ipak nada da će se ona predomisliti. Opet smo na početku. Sad, o svakome ovisi što nakon toga preostaje. Vjerojatno ni njemu nije baš lako jer je između dvije vatre i pokušava naći pravi put, ali nalazi razloge zašto je ona super i zašto sam ja super. Ponekad ipak mislim da ona ima više argumenata "za"... Ipak opet pobjeđuje... Što ja mislim onda? Pa ništa... Ili ga ostaviti na neko vrijeme, dok njemu ne "sjedne" novonastala situacija ili se praviti da je sve u redu i da te ništa ne dira... A sve to zbog samo jedne rečenice kojom je razotkrio samoga sebe, a da nije toga bio ni svjestan...


Mogla bih ovo okrenuti na šalu i reći:

"Zašto on mene ne želi?! Ona je tako glupa, a ja tako savršena! Pa vidi nju - te hlače joj užasno stoje, a on ipak pati za njom! Pa vidi tek tu kosu, k'o da ju je nešto pregazilo... A tek majica... Pa nema što staviti u nju! Zašto svima sve ide od ruke a ja jadna doma sjedim ucviljena, plačem, kumim nad svojom sudbinom kletom i životom nikakvim...ajoj, ajoj..."

Da, mogla bih... I nadam se da će tako biti za koju godinu kada me bude mučio faks i onaj glupi profesor koji ne zna predavati i za kojega ne znamo 'ko mu je dopustio da radi taj posao kad nema pojma. Pa ja koja tek studiram vidim da priča bezveze... Pa mislim... Aaaaa, što je mutav! ...ili kad me budu mučile pare (joj, vidi što je ona haljina divna! Majko mila! Nešto prekrasno! A tek cipelice! Joj, ma svi će padati kada me vide... A fali mi samo cirka 900 kuna da ju kupim).

Želim reći da je u tome stvar... Sad sam mlađa i sve mi se čini najvažnije na svijetu, tj., ova situacija mi je najvažnija... Sada je to meni veliki problem jer ljudi, pa znate i sami da nije lako biti tinejdžer... Svijet neće stati ako ja ne nađem trenirku i tenisice u istoj boji. Neće stati ni zato što ja trenutno nisam zadovoljna svime što se događa oko mene... Vjerujte, život ne staje ni radi nekakvih većih probema, a kamoli radi ovakve gluposti... Pa ako ste bili ikad u situaciji sličnoj ovoj (ne kažem da ja jesam. Samo dajem primjere koji muče mene, ali i moje prijatelje/ice danas)...

Znat ćete se snaći idući put... I to vam više neće predstavljati tooooooooliki problem...

Ali svi vi koji jednom naletite na ovaj članak negdje duboko u arhivi 'ko zna nakon koliko godina, a vi ste baš u takvoj situaciji... Ne očajavajte! Sve će doći na svoje. Možda on ipak nije onaj idealni za vas... Hehe, još ste mladi, ima vremena za vas... Tj., doći će vaše vrijeme...:)


Postavljeno 11.02.2008. by Mirna Lukić
Broj otvaranja:4706
Facebook komentari


Prijava na TD portal

Korisničko ime:

Lozinka:

Ne možete dodavati komentare jer niste prijavljeni na TD portal.

Da bi se prijavili, morate biti registrirani. Ukoliko još niste registrirani, registrirati se možete u 20ak sekundi klikom na sljedeći link
KOMENTARI (Beta verzija) Pravila komentiranja
Trenutno nema komentara
Copyright 2004-2007 TAKOdobra.com :: Design and programming by Dejan Ili試
Registrirajte se na TAKOdobar portal

Korisnič«Ż ime

Lozinka

E-mail:

Izaberite podru誥 sa kojeg dolazite:

NAPOMENA:TAKOdobra.com ni na koji na詮 nije odgovorna za sadr�aj i komentare postavljene od strane posjetitelja. Za sve objavljene sadr�aje pod pojedinim loginom odgovoran je isklju詶o korisnik koji ga koristi. Komentari podlije�u va�e橭 zakonima RH i pri tome nagla�avamo: zabranjena je svaka rasna, vjerska, spolna, nacionalna i etni諡 diskriminacija te veli衮je fa�izma i nacizma. Ukoliko se sla�ete s uvjetima kliknite na REGISTRIRAJ SE, u suprotnom odustanite od registracije.