TAKOdobar portal :: Lipik, Pakrac, Daruvar, PoĹľega




Prljavo Kazalište
Prljavo Kazalište, legende hrvatske pozornice, prvi puta su gostovale u Pakracu. Prilika za intervju se nije smjela propustiti pa smo ugostili pjevača grupe Mladena Bodaleca!

Riječima "Svaki cvijet koji cvjeta, jednom i ocvate" podsjetio nas je na to da već generacijama pjevamo s njima, ali isto tako da će, na žalost, jednom prestati "žariti i paliti" našom glazbenom scenom! Ali spektakularan i vrlo profesionalno odrađen koncert potvrdio nam je da to vrijeme neće tako uskoro doći! 

 * Album «Moj dom je Hrvatska» izašao je prošle godine. Nekoliko singlova s tog albuma je poharalo glazbene ljestvice. Recite, jesu li se ispunila vaša očekivanja?
Da. Ovo je dvanaesti studijski album Prljavog Kazališta. Ono što smo mi očekivali, ispunilo se. Zadovoljni smo onim što se sad događa s bendom i naravno da je i taj album ispunio naša očekivanja. Imajući u vidu vrijeme u kojem živimo, gospodarsku i socijalnu situaciju, nama je bilo važno da te pjesme zažive, da na taj način album bude prihvaćen među publikom. A sad, u koliko će se primjeraka taj album prodati, hoće li to biti naklada od 50 000 ili više, uopće nije važno.

* Kako je publika primila taj album?
To ćete čuti večeras.

* Uz uspjeh se, naravno, pojavljuju i kritike, negativne recenzije; pa su vam ove godine «dodijelili» Zlatno Rooglo za album «Moj dom je Hrvatska». Pogađa li vas to? Kako se nosite s takvim kritikama?
Naravno da čovjek nije ravnodušan prema tome, kao ni prema svemu što se o nama priča. Čuo sam već za tu dodjelu. Tko to dodjeljuje i zašto, ne znam. Mi imamo svako večernju potvrdu da su naše pjesme našle put do publike, da se ljudi odlično zabavljaju na našim koncertima i to je osnovni razlog zbog kojeg ćemo se i dalje penjati na pozornicu. Kritike su sastavni dio našeg života i na njih se čovjek jednostavno mora naviknuti.

* Budući da je već prošla godina dana otkad ste izdali ovaj album, planirate li uskoro ulazak u studio i snimanje novog?
Puno je toga iza nas. U kojem smislu postaviti očekivanja za budućnost benda, teško je sada reći. Bilo bi glupo očekivati neke nove spektakle, jer danas nije lako naći niti motivaciju niti nove ciljeve. Jedino što je moguće sad jest ostvariti inozemnu karijeru, ali mi nemamo takvih ambicija. Već smo u godinama. Dakako, uz sve što dolazi, naći će se i vremena za novi album.

* Slijedeće godine će biti 30 godina od osnutka Prljavog Kazališta. Na koji način ćete to obilježiti?
Obilježit ćemo tih trideset godina karijere na prigodan način, dakle, koncertima i događajima koji će se pamtiti. U to ćete se i sami moći uvjeriti.

* Zna se da sudjelujete i u humanitarnim akcijama. Koja vam je dosad bila najdraža, za koju smatrate da ste najviše doprinijeli? Kakav je to osjećaj kad znate da je vaš nastup nekome pomogao?
Svakako da si ponosan na to, ali čovjek ne razmišlja puno o tome dok je na pozornici. Znaš da si u dobroj misiji, da činiš dobro djelo, ali ne znaš na koji će to način u stvarnosti biti realizirano. Hoće li to zapravo doći do onih kojima je zaista potrebno, to ide na savjest drugim ljudima, organizatorima takvih akcija. Isto kao kad na misi daješ novac u škrabicu za potrebe siromašnih, ne razmišljaš o tome kojem čovjeku to ide. Toliko je bilo humanitarnih misija, gdje sam ja i sam išao na stotine puta kao izaslanik benda, tako da ne mogu izdvojiti neku posebno. Svaka takva misija je priča za sebe.

* Postojite gotovo 30 godina. Realno gledajući, vi ste jedina hrvatska stara rock grupa koja je opstala do danas. Planirate li ipak jednog dana otići sa hrvatske glazbene scene ili poput «Rolling Stonesa» svirati i u 65.?
Pa, bilo bi lijepo da opstanemo poput «Rolling Stonesa». ( smijeh ) Realno gledajući, nadamo se da ćemo se još puno puta moći popeti na pozornicu i svirati. Svaki čovjek voli zaviriti u budućnost da vidi što ga očekuje, međutim, nekakav neupitan kraj će doći prije ili kasnije. Svaki cvijet koji cvjeta, jednom i ocvate.

* Kako ste se okupili? Kako je krenula rock priča Prljavaca?
Prljavo Kazalište je krenulo kao ulični bend. Sve je to počelo bezazleno, bez velikih snova o slavi. Mi smo se u tim godinama htjeli dokazati, da ipak postojimo u tom velikom gradu. Željeli smo uspjeh, ali ne na osnovu našeg izgleda, već smo smatrali da imamo što za reći i za to smo se žestoko i krvavo borili. Pokrenuo nas je mladenački entuzijazam, a kasnije je to postalo ozbiljno; smisao života i način zarađivanja kruha.

* Tko su bili vaši idoli na početku karijere? Na koga ste se ugledali?
Osamdesetih godina kad smo mi počeli svirati, bio je zastupljen klasični rock. Stoga smo se i mi razvijali u tom pravcu. Normalno da smo i mi imali idole. Meni osobno su to bili U2, pa Roxy Music i Brian Ferry, Bruce Springsteen. Bila je to glazba koja se tada slušala, pa smo i dan danas vezani uz nju.

* Postoji li tajna formula za dugovječnost benda? Ne dolazi li s vremenom do zasićenja?
Sa polovičnom angažiranošću, raspoloženjem i motivacijom se nikad ne penje na pozornicu. Svjesni smo da svaka publika u bilo kojem gradu, zaslužuje samo najbolje. Stoga se svi privatni problemi u tom trenutku zaboravljaju. Kad su koncerti i stvaranje novih materijala u pitanju, ništa drugo osim toga ne postoji. To je jedina formula uspjeha.

* Tko / što vam je najveća inspiracija?
Inspiracija se nalazi u svemu oko nas, u svakodnevnim događajima, ljubavi, zloći, nepravdi, dakle, svemu onome što nas okružuje. Veliki dio pjesama je posvećen upravo mladosti.

* Vaš glazbeni opus je širok; neke od vaših pjesama su ušle u povijest hrvatskog rocka, pamtit će ih i buduće generacije. Ono što nas zanima jest, je li Marina iz istoimene pjesme bila stvarna osoba?
Da, bila je. Iako sam to tek nedavno saznao. Kada sam prvi put čuo pjesmu, znao sam da je riječ o ljubavnoj priči, ali ne i to da je Marina stvarna osoba. Danas znam i tko je točno ona i gdje živi.

* Kad već pričamo o pjesmama, što mislite kako se vaša glazba odražava na današnju mladež?
Meni je drago kad vidim da mladi znaju pjesme koje su čak i starije od njih samih. Čovjek može biti samo ponosan na tu činjenicu. To puno govori o nama.

* Vidite li razliku između današnje mladeži i one kada ste vi bili tinejdžeri?
Stariji ljudi uvijek gaje nostalgiju prema vremenima kad su oni bili mladi, međutim, mi kao bend imamo tu prednost ostati duže mladi, nego naša generacija. Razlika ima, u svakom slučaju. Danas se više toga dogodi u godini dana, nego koliko se sve skupa dogodilo između 70-tih i 80-tih, godina naše mladosti. Samo da uzmem za primjer, početkom 80-tih u Dubravi su postojale samo dvije telefonske govornice, na cijelo naselje. A danas vi više ne možete zamisliti život bez mobitela ili kompjutera. Svako vrijeme nosi svoje. Ja ne mogu osuđivati način zabave današnje mladeži. Vrijeme je izobilja, standard je porastao u odnosu na prijašnje godine i to za sobom vuče i neke posljedice.

* U zadnje vrijeme se u medijima nagađalo o zajedničkoj turneji Miše Kovača i Prljavaca protiv narodnjaka. Kakvo je vaše mišljenje o toj vrsti glazbe? Zašto je ona sve više zastupljena među mladima?
Jedna anketa je pokazala da 70 posto njih sluša narodnjake, ali u isto vrijeme i Prljavce, ovisno o situaciji…
O tome vam ja ništa ne mogu službeno reći, a što se tiče turbofolka, ne znam odakle dolazi ta pošast. To je isto kao i mit o zabranjenom voću; što je više zabranjeno, to se bolje prodaje i sluša. Nisam pristalica toga i ne razumijem od kud to. Pogotovo me čudi što se poslije tih svih razaranja, poslije Domovinskog rata, okrećemo ljudima koji su tada određivali hoćemo li preživjeti ili ne, i sada skupa s njima pjevamo njihove pjesme.

* Često se u vašim pjesmama kao osnovni motiv spominje domoljublje. Smatrate li da su današnje mlađe generacije svjesne toga?
Ja se nadam da su mladi svjesni toga, da to ne zaživi samo na koncertima. Jer «Ruža hrvatska», «Lupi petama…», ali i «Moj dom je Hrvatska» su pjesme nastale kao svjedočanstvo jednog vremena i one su tu da nas podsjete da se takvi događaji nikada ne smiju zaboraviti.

* Ljudi su emotivno vezani za vaše pjesme, netko se možda zaljubio uz vašu pjesmu, nekome je obilježila dio života. Koliko vama kao bendu znači ta emotivnost?
Čuli smo puno dirljivih priča na tu temu, koji su utjecaj imale na ljude, međutim, ne možeš hodati pola metra iznad zemlje i «hraniti se» s time. Na to se vremenom navikneš i to postane dijelom svakodnevice. Dakako da nam je drago zbog takvih situacija, no ne primamo to previše k srcu.

* Sad kad su već godine iza vas, kad su početne treme prošle, imate li vi i dalje tremu prije koncerta?
Da. Ja bih to više nazvao odgovornošću prema publici. Čim si malo neraspoložen, publika to osjeti. Bilo kakav problem imaš, i ako je on nerješiv, ne smiješ si dopustiti da publika to vidi i da joj uskratiš najveću pažnju koju joj možeš pružiti za vrijeme koncerta.

* Možete li izdvojiti koncert koji vam je posebno ostao u pamćenju?
U prošlih 29 godina smo imali preko tisuću koncerata. Od Göteburga na sjeveru, Melbournea u Australiji… Ove godine smo bili u Švicarskoj tri puta, pa u Parizu tjedan dana, u Kanadi, u Sjevernoj Americi... Dvorane su bile pune, ljudi su se odlično zabavljali. Ta američka turneja nam se posebno usjekla u pamćenje. Jednu večer smo održali koncert u Chicagu gdje je bilo -22 °C, a drugu u Los Angelesu na +22 °C, pet tisuća kilometara dalje na obali. Treba to izdržati. Izdvojiti jedan od svih tih bilo bi nerazumno, ali kad već moram, onda je to definitivno koncert na Trgu Republike, 17. listopada 1989. Bio je to povijesni koncert, najupečatljiviji u našoj karijeri.

* Što očekujete od večerašnjeg koncerta?
Očekujem da će biti ljudi i da ćemo se svi dobro zabaviti. I da će i vama i meni taj koncert ostati u lijepom sjećanju i uspomenama na Pakrac.

Postavljeno 22.11.2006. by Ivana Mađaroši
Broj otvaranja:4358
Facebook komentari


Prijava na TD portal

KorisniÄŤko ime:

Lozinka:

Ne moĹľete dodavati komentare jer niste prijavljeni na TD portal.

Da bi se prijavili, morate biti registrirani. Ukoliko još niste registrirani, registrirati se možete u 20ak sekundi klikom na sljedeći link
KOMENTARI (Beta verzija) Pravila komentiranja
Trenutno nema komentara
Vezano
Copyright 2004-2007 TAKOdobra.com :: Design and programming by Dejan Iličić
Registrirajte se na TAKOdobar portal

KorisniÄŤko ime

Lozinka

E-mail:

Izaberite podruÄŤje s kojeg dolazite:

NAPOMENA:TAKOdobra.com ni na koji način nije odgovorna za sadržaj i komentare postavljene od strane posjetitelja. Za sve objavljene sadr?aje pod pojedinim loginom odgovoran je isključivo korisnik koji ga koristi. Komentari podliježu važećim zakonima RH i pri tome naglašavamo: zabranjena je svaka rasna, vjerska, spolna, nacionalna i etnička diskriminacija te veličanje fašizma i nacizma. Ukoliko se slažete s uvjetima kliknite na REGISTRIRAJ SE, u suprotnom odustanite od registracije.